Кренули смо лагано из Београда око 22.00 да би са одмарањем у путу стигли
око 5 – 5.30 у Косовску Митровицу. Међутим ми смо стигли око 4, и шта
има да чекамо него да палимо одма за Грачаницу па шта нам Бог да. Нисмо
имали проблема и ако смо се губили по Приштини јер им се гради главна
магистрала па је пут промењен у односу на последњи пут када смо ишли за
Грачаницу, а и било је рано. Стигли у Грачаницу око 5 изјутра и мало одмарали
уз живу музику у кафани. Света Литургија је почела око 8.00 и трајала
је до неких 11.00. Приметно је било да житељи Грачанице нису присуствовали
Литургији јер није присуствовао Владика Артемије него онај масон Атанасије
што држи крст у џепу. Након свега тога Црква је делила помоћ-награду од
10.000,00 динара мајкама које имају више од троје деце.
Око 12.00 смо кренули за Газиместан и нормано опет смо се враћали истим
путем али овога пута у Приштини смо се заглавилу у гужви без икакве пратње,
а и без албанске полиције на улицама ,а камоли окупаторских снага на видику
да за сваки случај спрече нешто тј да бране своје. Пут кроз Приштину је
прошао без инцидената и убзро смо стигли на Газиместан на коме је било
више хиљада људи и углавном младих. Одржана је Света Литургија, говор
и дружење и упознавање са Србима из енклава који су били пресрећни нашим
доласком. Пошто није било могуће да се попење на споменик, ми смо сачекали
да се људи мало разиђу да се попењемо и сликамо али смо скапирали да смо
последњи остали па смо остали без пратње. То су терористи видели и пратили
нас и зауставили, били су маскирани у неку плаву униформу, налик на полицијску.
Тотални претрес, малтретирање, тражили су да скидамо мајице и да предамо
заставу али то није могло да им се дозволи и уз Божију помоћ смо се некако
извукли. Малтретирању није био крај јер су нам у путу пролазници псовали
мајке, а остали нас каменовали, срећом лоши су стрелци. Чули смо да су
каменовали и аутобусе у пратњи али кад су се бусеви зауставили и кад су
почели да јуре албанце одмах се појавила терористичка полиција да брани
своје тако да су албанци показали да су куквице и док им је овде окупатор
они ће да се шире, али једнога дана кад се повуку окупационе снаге сами
албанци ће се вратити заувек одакле су дошли.
За све љубитеље Четникс скејтбордс-а из Црне Горе, радосна вест – ПРЕМИЈЕРА
ФИЛМА у ПОДГОРИЦИ, на фестивалу UNDERHILL, 12.06.2010 у 21:30h. Ко није
био на премијери може да кликне ОВДЕ
да види како је било.
Управа
23 januar
2010: Pogledate stranicu sa duksericama za nov model šuškavca.
Kliknite ovde za više informacija,
cene, slike modela kao i sam link do online shopa!
UZAVRELA pred-“revolucionarna“ (podsetite se u ranijm tekstovima
zašto je prethodna reč okovana navodnicima) atmosfera, neposredno pre
i posle NATO agresije, je očigledno pogodovala razvoju pokreta i organizacija,
nefinansiranih ni sps-julovsko-oligarhijskim ni sorošolikim dolarskim
sredstvima. Izniklih iz bunta, entuzijazma i iskrene želje za promenom,
elemenata koji su i dan danas ostali njihovo glavno pogonsko gorivo. Suštinski
različitih od MTV slavom ovenčanih izvoznika revolucionarnog nou haua
na istočna tržišta. Jednoj takvoj organizaciji zauvek pripadam, ali BS
nije tema ovog članka.
Tema je naš „vršnjak“, sportsko društvo i prvo srpsko skejt preduzeće,
„Četniks skejtbords“, koje je nedavnom premijerom filma u „Akademiji 28“
obeležilo deceniju svojih aktivnosti. Već sam naziv i logo organizacije
(brkati domaćin sa šubarom) su provokacija, ispit iz slobodoumnosti, koji
su mnogi iskompleksirani šatro-borci za prevazilaženje razlika među mladima
u regionu pali. Spoj ćirilične sprdnje sa engleskim i subkulturnog sporta,
poreklom iz suncem okupane Kalifornije, je idealna šansa za razbijanje
negativnog mita o „srboćetnicima-koljačima“. Uostalom, dotični su bili
pripadnici redovne vojske kraljevine SHS, ne fašisti poput ustaša NDH
ili verski fanatici kao mudžahedini (apropo argumenata protiv naziva firme,
koje su neki od kompleksaša navodili: „Zamisli da ja nosim duks sa natpisom
„Mudžahedins!?“ Zamislio sam...I?).
Za deset godina postojanja „Četniks“ je proizvodio i izvozio tekstilnu
konfekciju i skejt daske, organizovao takmičenja, muzičke i grafiti manifestacije.
Cilj svih akcija je bila animacija mladih, okretanja od blejanja i droge
ka kreativnoj upotrebi energije i vremena, uz poštovanje činjenice ko
smo i odakle smo. Izražena je i humanitarna komponenta delovanja organizacije,
čiji je aktuelni primer namera da prihod od prodaje DVD izdanja filma
bude lično dostavljen najugroženijima na Kosovu i Metohiji.
Film, pored deset godina vožnje „četniks šofera“ kroz Srbiju i region,
sadrži ilustracije ostalih aktivnosti i simbolično opisuje tranziciju
od psihotičnog entuzijazma u praskozorje stare vlasti do današnjeg suštinski
bezvoljnog i materijalističkog pristupa životu na kredit. Kao dobar primer
te evolucije se može uzeti odnos društva prema jednom od osnovnih sredstava
skejt sporta: lokaciji za vožnju.
Skejtbording je ulični sport i najveći deo snimaka je nastao upravo na
ulicama, dok je paralelno tekla mukotrpna borba skejt-aktivista za lokaciju
i sredstva za skejt park. Nedavno je sudbina parka, dobijenog nakon ispunjenja
dela dugogodišnjih obećanja najveće i prostorom najbogatije gradske opštine,
bio doveden u pitanje, zbog iznošenja pojedinačnog negativnog stava pripadnika
organizacije o „Belgrejd prajdu“. Pomenuta opština se putem medija ogradila
od društva, navodeći kako se sama stara o prostoru, spravama i programu
parka. Te izjave su od istine udaljene više nego Srbija od članstva u
EU i isplata hiljadu evra od akcija državnih preduzeća zajedno.
Ali večiti entuzijasti su odavno naučili da plivaju uzvodno kraj stranačkih
pirana. Malo demagogije i prepucavanja preko njihovih leđa ne može podmetnuti
klipove u zarulane točkove.
Samo jedan pogled na saopštenje izdato tim povodom izaziva ozbiljnu upalu
trbušnjaka i reku suza na oči. Stvar formalno rešena...Teraj dalje!
Spremte se, spremte, Četniksi, silna će vožnja da bude! Priključite se
Ravnobordskom pokretu, sa verom u dasku i otadžbinu!
Данас, 15. новембра 2009. године, у 10,45 часова, на Војно-медицинској
академији у Београду, после примања Свете Тајне Причешћа, упокојио се
у Господу Архиепископ пећки, Митрополит београдско-карловачки, Патријарх
српски Г. Г. Павле.
Влада прогласила тродневну жалост у Србији
Поводом смрти атријарха српског Павла Влада Републике Србије је на данашњој
седници прогласила тродневну жалост у Републици Србији.
Дани жалости су 16, 17. и 18. новембар 2009. године, наводи се у саопштењу
Владе Србије.